srijeda, 8. siječnja 2014.
Božićna noćna mora
Lagani, tupi udarci odjekivali su za njegovima dok je kroz puste ulice žurio kući, uz pojavu sve gušćih pahulja. Ti koraci su ubrzavali kada je on ubrzavao, i usporavali kada je on usporavao. Kao da su ga pratili.. Bilo je jezivo. Proklinjao je sam sebe sto se vraćao s Ponoćke sam, a kuća je bila udaljena još kilometrima. Inače ne toliki vjernik, neženju srednjih godina je sada uhvatila želja da još jednom čuje crkveni zbor kako pjeva božićne pjesme. Zažalio je svoju odluku što je išao na misu na drugi kraj grada dok je prolazio pored strašnih, mračnih kuća, a tragovi u snijegu su ga još uvijek pratili…Kako su koraci bili sve glasniji, on je ubrzavao kući. Napokon je skrenuo u svoju ulicu, i bio je presretan kada je ugledao svoju kuću. Skrenuo je iza ugla i počeo otključavati vrata. Okrenuo se i ostao zbunjen kada je vidio da koraka više nema. Na brzinu je uletio u kuću, is kidajući kaput shvatio je da je suh. A mogao se zakleti da je padao gust snijeg kada je tek krenuo iz crkve! Kao da je hodao u nekom balonu suhog i toplog zraka, gdje ga ništa nije moglo dodirnuti. Kada je prošao kroz predsoblje, shvatio je da iz dnevne sobe dopire lagano žućkasto svjetlo kamina. Možda je njegova pomoćnica zapalila vatru očekujući njegov povratak, tko zna.. No, kada je ušao, čekalo ga je pravo iznenađenje. Njegov stari prijatelj Mark mu je došao u posjet. Nisu se vidjeli godinama. Odmah mu je poletio u zagrljaj i započeli su priču… razgovarali su o svemu što im se dogodilo u proteklih 11 godina. Sigurno su prošli sati kroz priču, dok se on nije sjetio ponuditi prijatelja Božičnom večerom. Prijatelj je ponudu odmah prihvatio, te se on ispričao i otišao u kuhinju. Donio je dva pretrpana tanjura ii dvije čaše piva. Sjeli su i odmah nagnurli na jelo. Obadvojica su prešla dug put te večeri… Poslije večere su još neko vrijeme pričali, i onda su shvatili da je vrijeme za spavanje, ponoć je već davno prošla. Uputio je Marka prema gostinjskoj sobi, i sam se zaputio u krevet. Na božićno jutro je pohitao u gostinjsku sobu da prvi čestita Božić svom prijatelju, no njega tamo nije bilo. Krevet je bio nedirnut, kao da već danima nitko u njemu nije spavao. Uhvatio ga je neki osjećaj jeze i sablasti dok je se spuštao niz stepenice prema dnevnoj sobi. Ušao je, i zastao. Ostao je bez daha na trenutak. Jedan tanjur je i dalje bio pun hrane, a čaša piva također puna. U kaminu nije bilo nikakve naznake vatre ni pepela. Nije mogao vjerovati, bio je izvan sebe. Dozvao je pomoćnicu i pitao ju za njega. Ona nije uspjela ni progovoriti, kada se začulo zvono na vratima. Pojurio je prema ulaznim vratima kroz predsoblje i otvorio vrata. Ispred je bio stari, mrzovoljni poštar. Uručio mu je telegram i sa naznakom sarkazma čestitao Božić. Ljutito se okrenuo i pošao kući, jer je samo zbog njegovog telegrama morao ići na posao. Uzeo je telegram u ruke, sjeo na kauč i počeo ga prevrtati među prstima. Otvorio ga je, i nije vjerovao što čita. Obitelj njegovog dragog prijatelja Marka mu javlja da je on sinoć, oko ponoći, preminuo od neizlječive bolesti. Telegram mu je isao iz ruku, a kada je on shvatio što se zapravo događalo prethodne noći.. pao je i on.
Posvećeno mom frendu, anti, koji je zaželio da napišem nešto za njeg. :)
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar